Vjerni čovjek poziva svoj narod da slijedi poslanike

I s kraja grada žurno dođe jedan čovjek i reče: "O narode moj, slijedi one koji su poslani,

slijedite one koji od vas ne traže nikakvu nagradu, a na Pravom su putu!

Zašto da se ne klanjam Onome koji me je stvorio, a Njemu ćete se vratiti?

Zašto da prihvaćam druge bogove mimo Njega? Ako Milostivi hoće da me snađe neko zlo, njihovo posredovanje neće mi biti ni od kakve koristi i oni me neće moći spasiti,

a ja bih tada bio u pravoj zabludi;

ja vjerujem u Gospodara vašeg, čujte mene!"

I reći će se: "Uđi u Džennet!" – a on će reći: "Kamo sreće da narod moj zna

zašto mi je Gospodar moj oprostio i lijep mi prijem priredio!"

I protiv naroda njegova, poslije njega, Mi nismo vojsku s neba poslali, niti smo to ikada činili;

samo bi se čuo jedan užasan krik, i oni bi odjednom svi pomrli.

O kako su ljudi jadni! Nijedan poslanik im nije došao, a da mu se nisu narugali.

Kako oni ne znaju koliko smo prije njih naroda uništili od kojih im se niko vratio nije,

a svi oni biće zajedno pred Nas dovedeni.