Druge generacije

Poslije njih smo druga pokoljenja stvarali,

i jednog između njih bismo im kao poslanika poslali: "Allahu se samo klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate, zar se ne bojite?"

Ali bi glavešine naroda njegova, koji nisu vjerovali, koji su poricali da će na onome svijetu biti oživljeni i kojima smo dali da u životu na ovome svijetu raskošno žive, govorili: "On je čovjek kao i vi; jede ono što i vi jedete, i pije ono što i vi pijete;

i ako se budete pokoravali čovjeku kao što ste vi, sigurno ćete biti izgubljeni.

Zar vama on da prijeti da ćete, pošto pomrete i zemlja i kosti postanete, doista oživljeni biti?

Daleko je, daleko ono čime vam se prijeti!

Postoji samo život na ovome svijetu, mi živimo i umiremo, a oživljeni nećemo biti.

On je čovjek koji o Allahu iznosi laži, i mi mu ne vjerujemo."

"Gospodaru moj" – zamolio bi on – "pomozi mi, oni me u laž utjeruju!"

"Uskoro će se oni pokajati!" – odgovorio bi On.

I zasluženo bi ih pogodio strašan glas, i Mi bismo ih kao što je nanos riječni učinili – stradao bi narod nasilnički!

A zatim bismo, poslije njih, druga pokoljenja stvarali –

nijedan narod ne može ni ubrzati ni usporiti vrijeme propasti svoje –

i poslanike, jedne za drugim slali. Kad bi jednom narodu došao njegov poslanik, u laž bi ga utjerivali, i Mi smo ih zato jedne drugima smjenjivali, i samo u pričama o njima spomen sačuvali – daleko bili ljudi koji nisu vjerovali!