Vjera u poslanike i stav naroda prema njima

Mi smo poslali Nuha narodu njegovu, i on je govorio: "O narode moj, Allahu se samo klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate; zar se ne bojite?"

Ali su glavešine naroda njegova, koje nisu vjerovale, govorile: "Ovo je samo čovjek kao i vi, samo hoće da je od vas ugledniji. Da je Allah htio, meleke bi poslao; ovako nešto nismo čuli od naših predaka davnih,

on je lud čovjek, pa pustite ga neko vrijeme!"

"Gospodaru moj" – reče on – "pomozi mi, oni me u laž utjeruju!"

I Mi mu objavismo: "Gradi lađu pod Našom pažnjom i prema Našem nadahnuću, pa kad zapovijed Naša dođe i voda na površinu zemlje izbije, ti u nju ukrcaj od svake vrste po par, mužjaka i ženku, i čeljad svoju, ali ne one o kojima je već sud donesen, i ne obraćaj Mi se za nevjernike, jer će, doista, biti potopljeni.

Pa kad se smjestiš u lađu, ti i oni koji su uz tebe – reci: 'Hvala Allahu, koji nas je spasio naroda koji ne vjeruje!'

I reci: 'Gospodaru moj, iskrcaj me na blagoslovljeno mjesto, Ti to najbolje umiješ!'"

U tome su, zaista, pouke, a Mi smo, doista, stavljali na kušnju.

Poslije njih smo druga pokoljenja stvarali,

i jednog između njih bismo im kao poslanika poslali: "Allahu se samo klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate, zar se ne bojite?"

Ali bi glavešine naroda njegova, koji nisu vjerovali, koji su poricali da će na onome svijetu biti oživljeni i kojima smo dali da u životu na ovome svijetu raskošno žive, govorili: "On je čovjek kao i vi; jede ono što i vi jedete, i pije ono što i vi pijete;

i ako se budete pokoravali čovjeku kao što ste vi, sigurno ćete biti izgubljeni.

Zar vama on da prijeti da ćete, pošto pomrete i zemlja i kosti postanete, doista oživljeni biti?

Daleko je, daleko ono čime vam se prijeti!

Postoji samo život na ovome svijetu, mi živimo i umiremo, a oživljeni nećemo biti.

On je čovjek koji o Allahu iznosi laži, i mi mu ne vjerujemo."

"Gospodaru moj" – zamolio bi on – "pomozi mi, oni me u laž utjeruju!"

"Uskoro će se oni pokajati!" – odgovorio bi On.

I zasluženo bi ih pogodio strašan glas, i Mi bismo ih kao što je nanos riječni učinili – stradao bi narod nasilnički!

A zatim bismo, poslije njih, druga pokoljenja stvarali –

nijedan narod ne može ni ubrzati ni usporiti vrijeme propasti svoje –

i poslanike, jedne za drugim slali. Kad bi jednom narodu došao njegov poslanik, u laž bi ga utjerivali, i Mi smo ih zato jedne drugima smjenjivali, i samo u pričama o njima spomen sačuvali – daleko bili ljudi koji nisu vjerovali!

Poslije smo poslali Musaa i brata mu Haruna sa znamenjima Našim i dokazom očiglednim

faraonu i glavešinama njegovim, ali su se oni uzoholili, bili su to ljudi nadmeni.

"Zar da povjerujemo dvojici ljudi koji su isti kao i mi, a narod njihov je roblje naše?" – govorili su,

i njih dvojicu su lažljivcima proglasili, pa su zato uništeni bili.

Musau smo onda Knjigu dali da bi sinovi Israilovi Pravim putem išli.

I sina Merjemina i majku njegovu smo znakom učinili. Mi smo njih na jednoj visoravni sa tekućom vodom nastanili.

"O poslanici, dozvoljenim i lijepim jelima se hranite i dobra djela činite, jer Ja dobro znam što vi radite!

Ova vaša vjera – jedina je prava vjera, a Ja sam Gospodar vaš, pa Me se pričuvajte!"