Među znakovima vjere/vjerovanja

U Naše riječi vjeruju samo oni koji, kad se njima opomenu, licem na tle padaju, i koji Gospodara svoga veličaju i hvale i koji se ne ohole.

Bokovi njihovi se postelja lišavaju i oni se Gospodaru svome iz straha i želje klanjaju, a dio onog što im Mi dajemo udjeljuju.

I niko ne zna kakve ih, kao nagrada za ono što su činili, skrivene radosti čekaju.