Allahova mudrost u odabiru Njegovih poslanika i raspodjeli Njegove opskrbe

A kad Ibrahim reče ocu svome i narodu svome: "Nemam ja ništa s onima kojima se vi klanjate,

ja se klanjam samo Onome koji me je stvorio, jer će mi On, doista, na Pravi put ukazati" –

On učini riječi Tevhida trajnim za potomstvo svoje, da bi se dozvali.

A Ja sam dopustio ovima, a i precima njihovim, da uživaju sve dok im nije došla Istina i Poslanik očevidni.

A sada, kada im Istina dolazi, oni govore: "Ovo je vradžbina, i mi u nju nikako ne vjerujemo!"

I još kažu: "Trebalo je da ovaj Kur'an bude objavljen kakvom uglednom čovjeku iz jednog od ova dva grada!"

Zar oni da raspolažu milošću Gospodara tvoga? Mi im dajemo sve što im je potrebno za život na ovome svijetu i Mi jedne nad drugima uzdižemo po nekoliko stepeni da bi jedni druge služili. – A milost Gospodara tvoga bolja je od onoga što oni gomilaju.

A da neće svi ljudi postati nevjernici, Mi bismo krovove kuća onih koji ne vjeruju u Milostivog od srebra učinili, a i stepenice uz koje se penju,

i vrata kuća njihovih i divane na kojima se odmaraju,

i ukrase od zlata bismo im dali, jer sve je to samo uživanje u životu na ovome svijetu, a onaj svijet u Gospodara tvoga biće za one koji budu Njegova naređenja izvršavali, a Njegovih zabrana se klonili.